Tenkovi su odigrali ključnu ulogu u Drugome svjetskom ratu. Ti metalni gorostasi, koji su predstavljali vrhunac vojne tehnologije, odlučili su ishod nebrojenih kopnenih bitaka.
Od 3. veljače, utorkom u 21:00, Viasat History prikazuje šestodijelnu dokumentarnu seriju Tenk: Ultimativno oružje Drugog svjetskog rata, koja prati nastanak tog vrhunskog kopnenog oružja, njegovu dominaciju u Drugome svjetskom ratu i njegovu kasniju evoluciju. U našem članku razmatramo kako se tenk nastavio razvijati tijekom Hladnoga rata i kako do danas ostaje ključni alat modernog ratovanja.
Tenkovi korišteni u Drugome svjetskom ratu bili su osmišljeni za konkretnu stratešku funkciju; postojali su laki tenkovi, teški tenkovi, lovci na tenkove i tako dalje. Nakon rata pojavio se novi koncept, razvoj univerzalnog borbenog tenka koji bi mogao obavljati sve zadaće. Za Britance je to bio tenk A41 Centurion, čiji je prototip dovršen u travnju 1945. godine. Bio je brz, dobro opremljen i mogao se koristiti za potporu pješaštvu te borbu protiv topništva, protuoklopnog oružja i drugih tenkova. Između 1948. i 1956. godine proizvedeno je 4400 primjeraka, koji su sudjelovali u 12 sukoba, od Korejskog rata do Zaljevskog rata.
A zatim je uslijedio hladni rat, koji je doveo do izbijanja takozvanih posredničkih ratova. Ti novi ratovi donijeli su sa sobom nove izazove i nova oružja. U kontekstu utrke u naoružanju, razvoj tijekom hladnoga rata pripremio je teren za današnje moderne tehnologije. Tijekom Drugoga svjetskog rata doktrina je bila da protiv tenka istinski učinkovit može biti samo drugi tenk, no u Korejskom su ratu Amerikanci koristili mine i raketne bacače koji su mogli probiti ojačani oklop sovjetskih tenkova T-34.
Debeli oklop više nije bio dovoljan; tenkovi su morali biti iznimno pokretljivi kako bi se mogli oduprijeti prenosivim prijetnjama. Oklop je također morao biti modificiran, budući da je čelični oklop bio iznimno težak. Danas su tenkovi opremljeni višeslojnim oklopnim „sendvičima” izrađenima od metala, keramike i plastike, a trup je dodatno ojačan eksplozivnim pločicama koje neutraliziraju nadolazeće projektile.
U modernom ratovanju tenkovi se rijetko kad bore sami. Jomkipurski rat 1973. godine pokazao je da su tenkovi bez potpore iznimno ranjivi na prijenosne projektile, zbog čega se danas bore u skupinama te ih prate pješačka borbena vozila, čije posade mogu djelovati protiv pješaštva koje napada tenkove.
Osamdesetih godina tenkovi su opremljeni termalnim sustavima za noćno gledanje i računalno upravljanim sustavima za kontrolu paljbe. Krajem 20. stoljeća u konstrukciju tenkova ušao je, uz najsuvremenije tehnologije i sofisticirano naoružanje, još jedan važan čimbenik: maksimiziranje izgleda posade za preživljavanje. Neke od glavnih promjena bile su smanjenje broja članova posade te opremanje tenkova računalno upravljanim senzorima pa čak i tehnologijama umjetne inteligencije kako bi se pružile informacije o nadolazećim prijetnjama. Iako se članovi posade tenka oslanjaju na ono što vide i čuju te na informacije koje im pruža sustav upravljanja bojištem, umjetna inteligencija može te podatke analizirati i procijeniti puno brže od njih.
Današnji tenkovi opremljeni su reaktivnim oklopnim sustavima, njihovi topovi mogu ispaljivati projektile koji se mogu programirati za specifične situacije, a njihovi turbinski i dizelski motori omogućuju im izvrsnu pokretljivost u svim vrstama okruženja. A razvoj nije tu stao. Provode se istraživanja hibridnih i elektronički pokretanih vozila, aktivnih obrambenih sustava koji presreću projektile, pa čak i daljinski upravljanih tenkova. No cilj ostaje isti kao i kod tenkova iz Drugoga svjetskog rata: dominirati bojištem i poraziti neprijatelja.
Foto PROMO/ VIASAT
